Stručni članak • Obvezno pravo • Vrijeme čitanja: ~6 min
Načela obveznog prava u praksi: savjesnost, poštenje i granice ugovorne slobode
U središtu svakog ugovornog odnosa stoje temeljna načela obveznog prava — sloboda ugovaranja, ravnopravnost stranaka, savjesnost i poštenje, zabrana zlouporabe prava te dužnost suradnje i pažljivog postupanja. Ta načela nisu samo pravne fraze, već konkretni standardi ponašanja koji oblikuju pravni promet i štite povjerenje među sudionicima.
1) Sloboda ugovaranja i njezine granice
Prema čl. 2. ZOO-a, stranke mogu uređivati svoje obvezne odnose kako žele, ali ne smiju postupati protivno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. U praksi, to znači da kreativna rješenja i ‘custom’ klauzule jesu dopuštene — dokle god ne ugrožavaju javni poredak, jednaku ravnopravnost i minimum poštenja u pravnom prometu (čl. 3. i 4.)
2) Savjesnost i poštenje: standard koji drži ugovore na okupu
Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4.) obvezuje stranke i kod sklapanja i kod ispunjenja ugovora. Nitko ne bi smio isticati pravo suprotno svrsi radi koje mu je priznato (zabrana zlouporabe prava — čl. 6.), niti otežavati ispunjenje obveze druge strane (čl. 10. st. 3.).
Sudska praksa: kada ‘potvrda primitka’ nije ono što se čini
Trgovački sud u Rijeci (P-247/2019-9) odlučivao je o pokušaju naplate proizvoda osnovnoj školi. Predstavnik trgovačkog društva nenajavljeno je došao u školu, ostavio ‘besplatni ogledni primjerak’ tiskanog imenika i dao na potpis obrazac objašnjavajući da je riječ samo o potvrdi primitka. Kasnije je tu ispravu društvo pokušalo prikazati kao ugovor o kupoprodaji i naplatiti proizvod. Sud je zaključio da je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja te moralnim kriterijima koje zahtijeva obvezno pravo — i presudio u korist škole.
3) Dužnost suradnje i pažnja dobrog stručnjaka
Čl. 5. postavlja dužnost suradnje radi urednog ispunjenja obveza; čl. 10. traži pažnju dobrog gospodarstvenika (odnosno dobrog domaćina), a za profesionalce i ‘povećanu pažnju’ prema pravilima struke. Uspostava jasne komunikacije, pravodobna dostava informacija i izbjegavanje dvosmislenih radnji minimizira rizik spora.
4) Jednaka vrijednost činidaba i dispozitivnost pravila
Kod naplatnih ugovora polazi se od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (čl. 7.). Mnoge odredbe ZOO-a su dispozitivne (čl. 11.) — stranke ih mogu prilagoditi, ali ne i zaobići prisilne propise ili moral. U odnosima među trgovcima, važnu ulogu imaju dogovoreni trgovački običaji i razvijena praksa (čl. 12.).
Praktične smjernice
- Nazivi isprava moraju odgovarati sadržaju. Ne potpisujte ‘potvrde’ koje u sebi kriju obvezu kupnje.
- Uključite klauzule o svrsi i transparentnosti — npr. izričito isključite naplatu ako je riječ o oglednim primjerima.
- Za profesionalce: dokumentirajte sve radnje i odluke (pažnja dobrog stručnjaka).
- Ako vam je nešto sumnjivo — zatražite pravni savjet prije potpisa.
